Uzimajući odabrana marijanska svetišta jadranskoga prostora kao arhetipska, maritimna hodočašća definiramo kao godišnje rituale štovanja lokalnih svetaca koja uključuju translokaciju svetoga objekta, ljudi, ili i jednoga i drugoga preko mora kao dio ritualne strukture. Naša je pretpostavka da su maritimna hodočašća postala „sidra“ za lokalne zajednice zbližavajući izmještene članove zajednice i održavajući transnacionalne veze. Štoviše, s razvojem turizma, maritimna hodočašća se ponovno „stvaraju“ te postaju važan ili glavni pokretač lokalne turističke ponude.

​

Naša je hipoteza da su ovi različiti interesi oblikovani i potaknuti globalizacijskim procesima i da su lokalne hodočasničke prakse usmjerene više prema sekularnim manifestacijama koje rezultiraju procesom stvaranje baštine. Jedna od ideja ovoga interdisciplinarnog projekta je skupiti lokalno znanje pomoću etnografije kao osnovne metodologije, interpretirati mjesta unutar njihova povijesnoga konteksta nastanka pomoću novih spoznaja na temelju arhivskoga rada, kontekstualizirati ih pomoću GIS metodologije promatrajući ove religijske i kulturne prakse unutar njihova, vrlo važnoga, geografskoga konteksta morskoga krajolika i otoka. Te provesti analizu utjecaja turizma koja će se temeljiti na anketnom ispitivanju te organiziranju fokus grupa.

​

Na temelju svega navedenoga, istraživačka skupina će proizvesti studiju koja će pokazati smjer održivoga razvoja maritimnih hodočašća na odabranim lokacijama kako bi lokalne zajednice imale koristi od maritimnih hodočašća kao resursa u održavanju zajednice, a s druge strane, zadržale utjecaj turizma u realnim okvirima i spriječile trajno devastiranje ovih mjesta i praksi.

 

Cilj je i omogućiti bolje razumijevanje oblikovanja i prihvaćanja religijskih praksi unutar specifičnoga povijesnoga i geografskoga konteksta. Te na kraju, definirati temeljne karakteristike maritimnih hodočašća i uspostaviti referentnu točku za buduća istraživanja maritimnih hodočašća.